Romantični dvorac na osami, koji je izraz oduševljenja i razigranosti duha njegove graditeljice Isabelle von Berks - austrougarske plemkinje, možete vidjeti samo na Ostrošcu, dok se slične građevine nalaze tek u Bavarskoj. U gradnju dvorca Isabella je uložila cijeli svoj miraz i tako potonjim generacijama ostavila mjesto gdje će dušu da odmore. Posjetite ovaj dvorac i uvjerite se da Isabella nije uludo potrošila svoj miraz.
Gradska džamija, smještena u zidinama Starog grada Cazina, sagrađena je 1879. godine, na istom mjestu gdje je prethodno za vrijeme osmanske vlasti bila drvena džamija. Po izgradnji važila je za najveću džamiju u Bosni i Hercegovini u kojoj je, prema određenim svjedočenjima, moglo obaviti molitvu čak 2000 ljudi. Prvobitna drvena munara 1924. godine zamijenjena je vitkom kamenom munarom, a njenu gradnju projektovao je talijanski arhitekta Ljudevit Missoni čiji se potpis može vidjeti na kvadratnoj osnovi munare. U džamiji se nalazi veliki luster kojeg je ovdašnjim vjernicima, ako je vjerovati narodnom predanju, poklonio car Franjo Josip I. Kulturno-historijski i arhitektonski značaj džamije najbolje se ogleda u činjenici da njena predstava dominira na grbu grada Cazina.
Kuća Nurije Pozderca je porodična kuća dobro poznate porodice Pozderac koja je iznjedrila mnoge ličnosti koje su oblikovale historiju 20. stoljeća i to ne samo ovog kraja nego i šire jugoslovenske zajednice. U sjećanje Cazinjana posebno se urezala epizoda iz Drugog svjetskog rata kada je, za vrijeme čuvene Bihaćke republike, u posjetu Nuriji Pozdercu, potpredsjedniku AVNOJ-a, došao Josip Broz Tito, o čemu je sačuvana jedna zanimljiva anegdota o Titovom nepoznavanju muslimanskih običaja prilikom ulaska u kuću. U ovoj kući Nurija Pozderac je sa svojom suprugom Devletom spašavao proganjane Jevreje od fašističkog terora pa im je izraelski muzej holokausta Yad Vashem 2012. godine posthumno dodijelio medalju „Pravednik među narodima“.
Osmansko doba za ovaj rubni dio BiH je priča o ljudima sa granice za koje je rat bio praktično svakodnevnica. Ovu priču, koja još skutreno leži u krajiškim genima, u Cazinu priča stara bosanska kuća, nastala baš u ovom burnom vremenu, a to je Kuća porodice Alagić. Zbog stalnih ratnih okršaja vješto je sagrađena da može poslužiti i kao vojno utvrđenje. Ova kuća prava je destinacija za osobe koje žele da dožive krajiški način života gdje se prožimaju mitsko i stvarno.
Stari grad Bijela Stijena u srednjem vijeku bio je posjed plemićke porodice Babonića Balagajskih. Osmanlije su zauzele utvrdu 1575. godine i tu sagradili prvu džamiju u ovom kraju. Džamija je bila jedinstven vjerski objekat koji se nalazio unutar starog grada. U narodu je ostalo upamćeno predanje da su ljudi tokom njene izgradnje prenosili kamen s ruke na ruku od rijeke Une koja je udaljena nekoliko kilometara. Danas je džamija temeljito obnovljena i predstavlja pravi dragulj lokalne krajiške arhitekture.
Nigdje u Cazinu nisu se tako zaigrali historija i priroda stvorivši jedinstven spoj srednjovjekovne arhitekture i kraških oblika. Ovdje možete vidjeti kružnu kulu kako se visoko izdiže iznad pećine pored koje protiče potok Radotina dok posebno divljenje izaziva ogromni kamen most smješten odmah uz Kulu. Najvjerovatnije da je sama Kula bila u davna vremena povezana sa pećinom tajnim prolazom koji čeka da bude ponovno otkriven. Historijski izvori kazuju da je Radetina u srednjem vijeku bila posjed plemićke porodice Kobasića, a nakon osmanskog osvajanja novim gopodarima služila je kao osmatračnica.
Kajtezovića nišani predstavljaju jedinstven krajiški način obilježavanja mjesta posljednjeg počivališta umrlog. Odlikuju se monumentalnošću (visina prelazi tri metra) i raskošnim ukrasima. Nišani su duboka simbolika kratkotrajnosti ljudskog vijeka i dugovječnosti ljudskog djela jer se u Krajini život najbrže i najlakše gubi. Krajišnik je uvijek bio dovoljno star da u bitkama gine.